|
15.04. 2007.
OLIMPIJSKE MEDALJE KROZ ISTORIJU IGARA
Više nije samo važno
učestvovati
Za sve discipline, svih sportova zastupljenih na Olimpijskim igrama,
pobjednicima, pojedinačnim i ekipnim, dijele se medalje: za prvo
mjesto zlatna medalja (u stvarnosti je to srebro presvučeno zlatom),
za drugo mjesto srebrna medalja a za treće mjesto dodjeljuje se
bronzana medalja. Ovaj način dodjele odličja uveden je na
Olimpijskim igrama u Londonu, 1908. Na prvim modernim Igrama, 1896.
godine u Atini, medalje je primalo samo dvoje prvoplasiranih, a na
Igrama 1900 i 1904 godine najboljima su se dodjeljivale raznorazne
nagrade i pehari.
Baš stoga što se Olimpijske igre održavaju svake četiri godine, i
javnost i sportisti cijene ih, i uspjeh na njima priželjkuju, mnogo
više nego na svjetskim prvenstvima ili raznim turnirima, kojih se
svake godine održava mnoštvo. Mnogi vrhunski plivači ili atletičari,
nerijetko, jednostavno ne dođu na svjetska prvenstva koja se
održavaju u predolimpijskoj godini da im to ne bi remetilo zacrtani
plan
priprema za Olimpijske igre. Naravno da je tu izuzetno važna i
istorijska dimenzija olimpijskih igara. Nije zato nimalo čudno da
mnogi olimpijski pobjednici bivaju u svojim zemljama dočekivani i
slavljeni kao istinski heroji, baš kao što je to bilo i ranije, a u
današnje vrijeme olimpijska pobjeda
donosi često i materijalnu satisfakciju. Zbog svega toga i tu
velikim dijelom leži objašnjenje zašto se neki sportisti nastoje
pošto-poto dokopati naslova olimpijskog pobjednika, riskirajući.
Neki, najuspješniji olimpijski pobjednici, stiču svjetsku slavu i
ulaze u, ne samo sportsku, nego i u opštu istoriju čovječanstva.
Sasvim je sigurno da će se Pavo Nurmi, Džesi Ovens, Emil Zatopek,
Mark Spitz, Karl Luis i još poneki olimpijac naći u leksikonima i
enciklopedijama “rame uz rame” sa Cezarom, Karlom Velikim,
Leonardom, Napoleonom i drugim velikanima. Tolika je važnost
olimpijskih igara a pogotovo olimpijske pobjede, pa gore navedeno
olimpijsko geslo: Važno je učestvovati, ne pobijediti, nažalost, sve
više blijedi. Možda se može ići toliko daleko pa čak i
tvrditi da je olimpijska pobjeda najveće dostignuće i čast koju neki
čovjek može postići.
"Arena"
|
