|
U Titogradu je 9.
maja 1948. godine održana osnivačka Skupština Streljačkog saveza
Crne Gore. Toga dana u Gimnaziji, u gotovo jedinoj zgradi koja u
ratu nije bila porušena, okupili su se sportski radnici i strijelci
iz svih krajeva crne Gore. Pored predstavnika sreskih fiskulturnih
odbora, Skupštini su prisustvovali najistaknutiji predstavnici
državnih organa i društvenih organizacija Republike, predstavnici
JNA, sportisti i sportski radnici Titograda. Za prvog Predsjednika
saveza izabran je Blažo Kažanegra, oficir JNA, a za sekretara Dimo
Dedić.
Iako je Streljački savez Crne Gore formiran 1948. godine, korijeni
streljaštva, šire uzeto, sežu u dalju prošlost. Istorijski uslovi u
kojima je crnogorski narod morao stalno da vodi borbu za odbranu
svoje slobode, uticali su da visoko cijeni oružje. U crnogorskoj
narodnoj vojsci bila je duboko usađena obaveza da se čuva oružje,
kuća je mogla izgoreti, ali puška nikada.
Prema nekim podacima prvo takmičenje u gađanju puškom u Crnoj Gori
održano je uoči oslobodilačkih ratova 1876-1878. godine, kada su
dobijene prve puške «Berdanke»- jednometke, a gađalo se u ploču na
Obilića poljani u Cetinju.
Streljaštvo u sportskom smislu na tlu Crne Gore razvija se tek u
predratnoj Jugoslaviji. Režim je nastojao da streljačke družine
organizuje po čitavoj zemlji, pa i u Crnoj Gori, i da ih drži u
službi svoje politike. Međutim, u mnogim od tih družina napredne
snage, uspješno su se suprotstavljale toj namjeni družina.
Zahvaljujući tome mnogi članovi tih družina iskoristili su i u njima
naučili vještinu gađanja pa im je to kasnije koristilo u NOB-u. Među
njima bili su i Đuro Čagorović i prof. Đuro Pešić koji su prije rata
bili prvaci Zetske banovine.
U prvim poslijeratnim godinama streljaštvo se razvija u okviru
Fiskulturnog saveza Jugoslavije. Organizuju se prva takmičenja za
značku ZREN (za Republiku naprijed), a veliki značaj u tom periodu
imaju radne akcije na kojima se hiljade omladinaca obučavaju
vještini gađanja.
Godine 1948. formiranjem Streljačkog saveza Crne Gore, streljački
sport se konstituiše kao samostalna sportska-društvena organizacija.
Tokom 1948 i 1949. godine formirani su sreski streljački odbori na
čitavom području Republike, a u njima 70 osnovanih organizacija sa
preko 5.000 članova.
Na početku rada saveza a i niz godina kasnije, uslovi za razvoj
streljačkog sporta bili su veoma nepovoljni. Gađalo se sa vojničkim
oružjem, uglavnom trofejnim, i to u dosta ograničenom broju.
Oskudijevalo se u municiji, nije bilo uređenih strelišta, streljački
sport je dijelio sudbinu čitave zemlje koja je nastojala da se
izvuče iz ekonomskih teškoća. No, uprkos tim teškoćama stalno se
razvijalo streljaštvo, zahvaljujući opštem poletu i svijesti da ne
treba žaliti truda u osposobljavanju građana i omladine za odbranu
teško stečene slobode.
 
Sa jednog takmičenja u streljaštvu
Rad sudijske komisije
Streljački dom u Podgorici
Strelište Cetinje
Prvo Republičko prvenstvo održano je avgusta 1948. godine na poljani
pored rijeke Tare, u Kolašinu, bez rovova i pucaonice. Prvi
pobjednici bili su Marta Pejović i Tomaš Vučinić iz Titograda. Iste
godine reprezentacija Crne Gore učestvovala je na prvom Prvenstvu
Jugoslavije a na njemu su se posebno istakli crnogorski strijelci
Vlado Mihailović i Darinka Rakočević u gađanju MK puškom, Tomaš
Vučinić u gađanju vojničkom puškom i Branko Jovović u gađanju
pištoljem.
U razvoju streljačkog sporta poseban značaj imaju uvođenje vazdušne
puške 1956, kao i izgradnja strelišta na Cetinju i streljačkog doma
u Podgorici 1957. godine. Broj članova i osnovnih organizacija iz
godine u godinu je rastao do 1980. godine. Tako je 1986. godine u
Republici bila 251 osnovna organizacija sa 37.750 članova.
Poslednjih godina iz razumljivih razloga, teška materijalna
situacija i događaji u neposrednom okruženju, doveli su do znatnog
pada organizacija i članova. Međutim uspjeli smo da zadržimo
relativno potrebnu masovnost na nacionalnom programu, dok na
međunarodnom programu imamo relativno mali broj strijelaca, što je i
razumljivo, jer je potrebna oprema za strijelce na ovom programu
veoma skupa.
Crnogorski strijelci su u svojoj istoriji postigli veoma zapažene
rezultate, osvojili preko 100 prvih mjesta na Prvenstvima
Jugoslavije, bili jugoslovenski rekorderi, članovi državne
reprezentacije, a neki od njih i potencijalni kandidati za
Olimpijske igre. Pored već spomenutih nabrojaćemo još neke od njih :
Nikola Vujović, Cvjetko Radević, Milan i Dara Batrićević, Ivan
lazarević, Rada Todorović, Zoran Božović, Rajo Matović, Vitomir
Rovčanin, Nikola Orlandić, Derviš Građević, Dragan Ramović, Sreten
Škuletić, Radomir Knežević (najbolji crnogorski strelac svih
vremena), Slavko Drinčić, Branka Đurković, Dragutin Raspopović,
Željko Vujović, Predrag Krković, Radmila Pejović, Nikola Šaranović,
Čedomir Knežević, Željko Tomović, Dušan Đukić, Gordana Sarić, Irena
Savurdić, Ervin Muratović, Branislav Obadović, Dragan Jauković,
braća Radunovići, Nenad Perić, Nikola Marković, Sanja Vujović, Žarko
Božović, Milena Bataković, Jasna Surjan, Rade Kovačević i mnogi
drugi.
Potrebno je napomenuti i streljačke radnike koji su znatno
doprinijeli ugledu našeg sporta, prije svega Dima Dedića, Vojina
Jaukovića, Vukolu Vasiljevića, Draga Đuričanina, Iliju Milovića,
Radosava Bulajića, Slobodana Stojanovića, Dragutina Đuričkovića,
Zorana Jankovića, Rada Pajovića, Dima Mijovića, Bora Vučinića,
Ljubišu Krgovića, Predraga-Bata Stanojevića, Slobodana Avramovića,
Miodrag Radusinović, Duško Vratnica, Danila Ivanovića, Sava
Milašinovića, Rada Rakovića, Milana Karađinovića, Stanka Labana,
Vesne Dragović, Branka Sarića, Bahriju Kujundžića i mnoge druge.
Dimo Dedić, jedan od osnivača Streljačkog saveza Crne Gore,
dugogodišnji sekretar i predsjednik ovog saveza, dugogodišnji član
Predsjedništva Streljačkog saveza Jugoslavije i član Predsjedništva
Evropske streljačke Konfederacije, živa istorija stvaranja i
unapređenja streljačkog sporta u Crnoj Gori. Za sve godine provedene
u ovom savezu a to je cijeli radni vijek, nije bilo aktivnosti u
kojoj gospodin Dedić nije dao svoj ogroman doprinos. Stvaranje
osnovnih organizacija, stručnog kadra, izgradnja strelišta i
streljačkih domova, nabavka potrebnog oružja, municije i opreme,
saradnja sa drugim streljačkim organizacijama u zemlji i
inostranstvu, organizacija najvećih streljačkih takmičenja, je
vezano za ime Zaslužnog sportskog radnika Crne Gore, Dima Dedića. Za
svoj ogromni doprinos razvoju streljačkog sporta u Crnoj Gori i
Jugoslaviji dobio je najveća priznanja od svih streljačkih
institucija, državnih organa idruštvene zajednice. Dobio je
priznanja Svjetske i Evropske streljačke Konfederacije, Streljačkog
saveza Jugoslavije, svih republičkih saveza bivše SFRJ, a od države
dva visoka odlikovanja, Orden zasluga za narod i Orden rada sa
zlatnim vijencem.
Dimo Dedić
Dimo Dedić uručuje medalje na Balkanskom šampionatu u Podgorici 1995.
godine
Streljački savez Crne Gore je Ukazom Predsjednika SFRJ, Josipa Broza
Tita, odlikovan 1973. godine Ordenom zasluge za narod sa srebrnim
zracima.
Streljački savez Crne Gore je u svojoj istoriji organizovao nekoliko
velikih takmičenja. 1981. godine na novoizgrađenom strelištu u
Titogradu održan je Evropski šampionat malokalibarskim oružjem. U to
vrijeme to je bio najljepši objekat ove vrste u Evropi. Šampionat je
trajao 10 dana i na njemu su učestvovale skoro sve evropske
reprezentacije sa oko 1.000 takmičara. Do tog vremena bio je
najuspješniji šampionat Evrope jer je na njemu postignuto 9
svjetskih i 11 evropskih rekorda. Streljački radnici iz Crne Gore su
tada pokazali da su sposobni za organizaciju najvećih takmičenja ove
vrste. To je bila do tada najveća sportska priredba ikada održana u
Crnoj Gori. Interesantno je napomenuti da 3 svjetska rekorda,
postignuta 1981. godine u Titogradu, do danas nijesu prevaziđena.
Veselin Đuranović, predsjednik Predsjedništva SFRJ i Predsjednik
Organizacionog komiteta otvara Evropsko prvenstvo 1981. god.
 
Veselin Đuranović Otvaranje EP 1981. god. u Podgorici
  
Detalj sa vatrene linije Proglašenje pobjednika
Strelište u Podgorici na kom je održano EP.
U Crnoj Gori 1995. godine, u Podgorici, u vrijeme sankcija, održan
je Balkanski šampionat u gađanju MK oružjem, a 1998. godine, u
Nikšiću, Balkanski šampionat u gađanju standardnim vazdušnim
oružjem, na kojima su naši strijelci postigli izvanredne rezultate,
a streljački radnici iz Crne Gore pohvalu od svih učesnika za, do
tada, najuspješnije i najbolje organizovane Balkanske šampionate.
Streljačka organizacija Crne Gore oduvijek je bila poznata po svojoj
saradnji sa strijelcima iz drugih Republika i iz drugih država.
Ranije je to bila saradnja i susreti sa reprezentacijom BIH, na
Tjentištu, turnir Republika i Pokrajina, poznato Jadranski Kup na
kome su učestvovali svi veći primorski gradovi iz SFRJ. Danas su to
tradicionalni prijateljski susreti sa Srbijom koji traju već preko
30 godina i susreti sa italijanskom Pokrajinom Pulja.
 
Otvaranje Balkanskog prvenstva u Podgorici 1995. god.
(učesnici)
 
Organizacioni komitet Balkanskog prvenstva u Nikšiću 1998. god. (uručenje
nagrada)
Završna svečanost susreta Crne Gora - Pulja 1998. god.
Streljaštvo je sport koji okuplja sve kategorije i uzraste
stanovništva, zbog širenja svoje osnove streljaštvo sa velikim
uspjehom reprezentuje našu zemlju na evropskim i svjetskim
prvenstvima i Olimpijskim igrama. Streljački savez Crne Gore za sva
ova vremena je bio jedan od značajnih faktora razvoja streljačkog
sporta u Jugoslaviji. Prema nekim podacima računa se da je od
osnivanja saveza kroz streljačku organizaciju Crne Gore prošlo preko
350.000 strijelaca.
Ne možemo a da ne pomenemo veliku pomoć svih ovih godina od
pripadnika Vojske i Ministarstva unutrašnjih poslova, a veliku pomoć
imali smo od Vlade Republike Crne Gore i nekih njenih Ministarstava,
prije svega Ministarstva sporta, koji su nam nesebično pomagali
prilikom održavanja značajnih sportskih manifestacija u Crnoj Gori.
U zadnjih nekoliko godina strijelci iz Crne Gore postižu izvanredne
rezultate prije svega zahvaljujući dobrom radu Streljačkog saveza
Crne Gore i nekoliko klubova («Centar» - Podgorica, «Bratogošt» -
Nikšić, «Mornar» - Kumbor i dr.) koji redovno donose najviša odličja
sa mnogih takmičenja. Tako je na primjer u 2002. godini osvojeno 8
titula prvaka države, što je najveći uspjeh u istoriji SSCG. Naše
ekipe i pojedinci redovno se nalaze među kandidatima za izbor
najuspješnijih ekipa, pojedinaca i perspektivnih sportista u Crnoj
Gori. Moramo napomenuti da je i rad Izvršnog odbora SSCG znatno
napredovao prije svega zahvaljujući nekim njegovim članovima od
kojih se naročito ističe predsjednik SSCG, Predrag-Bato Stanojević,
koji se nesebično zalaže za napredak ovog sporta u Crnoj Gori.
Streljačka organizacija ima relativno veliki broj kvalitetnih
strijelaca od kojih su neki, kao npr. Nikola Šaranović, Aleksandar
Kostić i dr., stalni članovi reprezentacije, državni rekorderi i
najozbiljniji kandidati za učešće na OI 2008. godine. Ukoliko bi se
uspjelo da donekle zadovoljimo potrebe oružja i municije za
međunarodni program možemo očekivati u budućem periodu prodor
crnogorskog streljaštva u sam vrh evropskog i svjetskog streljačkog
sporta. Zadatak SSCG je da se u budućem periodu zadrži potrebna
masovnost na nacionalnom programu, a posebnu pažnju treba posvetiti
razvoju streljaštva na međunarodnom proghramu.
Na kraju da kažemo da je razvoju streljačke organizacije, njenoj
masovnosti i kvalitetu ipak najveći doprinos dala je armija
nesebičnih entuzijasta, kako među strijelcima tako i među
društveno-sportskim radnicima. Rezultati u radu i razvoju naše
organizacije obavezuju nas da u uslovima ozbiljne društvene i
ekonomske krize, sačuvamo streljačku organizaciju Crne Gore.
U posljednjih 5 godina Strijelci iz Crne Gore osvojili su 20 titula
državnih prvaka i osvajača Kupa.
Za vrijeme trajanja Svjetskog prvenstva u Zagrebu, od 28-30. 07.
2006. godine, održana je sjednica Administrativnog Counsil-a koji je
razmatrao zahtje Streljačkog saveza Crne Gore za prijem u ISSF i na
kojoj je SSCG primljen za pridruženog člana Svjetske Streljačke
Federacije, a kada COK postane punopravni član MOK-a, SSCG po
automatizmu postaje punopravni član Svjetske Streljačke Federacije.
Na Generalnoj Skupštini ISSF, SSCG je imao pravo glasa.
|
