21.09. 2007.

OLIMPIJSKE IGRE ODRŽAVAJU SE SVAKE ČETIRI GODINE I USPJEH NA NJIMA JE NAJVAŽNIJI

Olimpijski prvaci su istinski heroji
 

Za sve discipline, svih sportova zastupljenih na Olimpijskim igrama, slavodobitnicima, ojedinačnim
i ekipnim, dijele se medalje: za prvo mjesto zlatna medalja (u stvarnosti je to srebro presvučeno
zlatom), za drugo mjesto srebrna medalja a za treće mjesto dodjeljuje se bronzana medalja. Ovaj način dodjele odličja uveden je na Olimpijskim igrama u Londonu, 1908. Na prvim modernim Igrama, 1896. godine u Atini, medalje je primalo samo dvoje prvoplasiranih, a na Igrama 1900 i 1904 godine šampionima su se dodjeljivale raznorazne nagrade i pehari.

Baš stoga što se Olimpijske igre održavaju svake četiri godine, i javnost i sportisti cijene ih, i uspjeh na njima priželjkuju, mnogo više nego na svjetskim prvenstvima ili raznim turnirima, kojih se svake godine održava sve više. Mnogi vrhunski plivači ili atletičari, nerijetko, jednostavno ne dođu na svjetska prvenstva koja se održavaju u predolimpijskoj godini da im to ne bi remetilo zacrtani plan priprema za Olimpijske igre. Naravno da je tu izuzetno važna i istorijska dimenzija Olimpijskih igara. Nije zato nimalo čudno da mnogi olimpijski pobjednici bivaju u svojim zemljama dočekivani i slavljeni kao istinski heroji, baš kao što je to bilo i hiljadama godina ranije, a u današnje vrijeme olimpijska pobjeda donosi često i materijalnu satisfakciju. Zbog svega toga i tu velikim dijelom leži objašnjenje zašto se neki sportisti nastoje pošto-poto dokopati se naslova olimpijskog pobjednika, rizikujući, upotrebom dopinga, svoje zdravlje, ponekad i život, a ponekad
i zdravlje svog budućeg potomstva.

Neki, najuspješniji olimpijski pobjednici ulaze u, ne samo sportsku, nego i u opštu istoriju čovječanstva. Sasvim je sigurno da će se Pavo Nurmi, Džesi Ovens, Emil Zatopek, Mark Špic, Karl Luis i još poneki naći u leksikonima i enciklopedijama “rame uz rame” sa Cezarom, Karlom Velikim, Leonardom, Napoleonom i drugim velikanima istorije. Tolika je važnost Olimpijskih igara a pogotovo olimpijske pobjede, pa gore navedeno olimpijsko geslo: Važno je učestvovati, ne pobijediti, nažalost, sve više blijedi. Možda se može ići toliko daleko pa čak i tvrditi da je olimpijska pobjeda najveće dostignuće i čast koju neki čovjek može postići.Nije isto postati olimpijski pobjednik na 400 m prepone u atletici, na 200 m leđno u plivanju ili na konju s hvataljkama u gimnastici; kao postati to isto u badmintonu ili odbojci na pijesku. Međutim, osim stručnog pogleda na takve vrijednosti, veliki značaj ima i medijska snaga pojedinog sporta, što, opet, varira od jednog do drugog dijela svijeta.



"Arena"