|
17.03.2008.
Nakon saobraćajnog udesa ostao je bez lijeve potkoljenice, čime je u
momentu srušen san o plovidbi morima. Sada želi da ostvari jedan
drugi – učešće na ovogodišnjim Paraolimpijskim igrama
Dušan pliva za Peking
 Priča o Dušanu Dragoviću, crnogorskom pretendentu za učešće na
ovogodišnjim Paraolimpijskim igrama u Pekingu, koje će se održati
nakon Olimpijskih, od 6. do 17. septembra, je priča o upornosti i
nepredavanju.
Dušan je imao težak saobraćajni udes u aprilu 1999. godine, nakon
čega mu je amputirana lijeva potkoljenica.
Prošlo je, kako kaže, nekoliko godina dok nije shvatio da je sa
plovidbom gotovo, ali da ipak postoje mnoge stvari koje može da radi
i u kojima može imati uspjeha. Istina, bavio se, kao što se i danas
bavi, porodičnim biznisom, izdavanjem soba turistima i
ugostiteljstvom, uobičajenim poslovima za nekoga sa primorja. Ali,
to mu nije bilo dovoljno. Nekada, prije nesreće, bavio se plivanjem
sedam godina, kao i dvije vaterpolom. Rehabilitacioni period koji je
podrazumijevao plivanje, pokazao je da ima dovoljno snage i volje za
postizanje relevantnih rezultata u tom sportu. Danas jedino žali što
već u to vrijeme u Crnoj Gori nije postojao Paraolimpijski komitet
jer je, kako kaže, upravo tada bio u najboljoj formi.
Ovaj 36-godišnji Budvanin završio je srednju pomorsku školu, što
nije bio samo logičan i čest izbor jednog primorca, već i njegova
velika, istinska ljubav. Devet godina plovio je morima, dok se tog
aprilskog dana nije sve preokrenulo naopačke.
Onda je, prije dvije godine, odlučio. Počeće da istinski i ozbiljno
trenira. Prvo je bio sam, a potom je počeo da radi sa svojim
prijateljem, trenerom iz Budve, Lukom Zenovićem. Specijalnost su mu
trke na 50 m i na 100 m kraul.
Kako tada u Budvi nije bilo bazena, trenirao je u malom nazenu od 14
m u hotelu »Maestral« u Pržnom.
Najbolje vrijeme na kraćoj stazi mu je 27,77 i 27,70, »zavisno od
toga kakva je štoperica«, kako kaže u šali. Norma za ovogodišnje
Paraolimpijske igre je 26,80, što je cilj koji želi da postigne kako
bi obezbijedio učešće u Pekingu.
Ljeta 1999, dok je plivao zbog rehabilitacije, imao je ondašnje
paraolimpijske norme u pomenutim disciplinama, koje su bile blaže od
današnjih.
"Da sam imao gdje da se uključim, da je u Budvi bilo bazena, danas
bih sigurno imao sedam godina sjajne karijere. U međuvremenu su ušle
neke nove generacije u paraolimpijski sport, koje su postavile i
nove standarde.«
Onda je počeo da ide na takmičenja - Češka, Slovačka... počeo da
osvaja značajna mjesta.
Išao je 2006. na SP u Južnu Afriku, kao predstavnik Srbije i Crna
Gore, iako je Crna Gora već par mjeseci prije toga postala nezavisna
država.
Počeo je da se interesuje i da radi na tome da se i u Crnoj Gori
osnuje Paraolimpijski komitet. Sva prava nekadašnjeg zajedničkog
Paraolimpijskog komiteta prenesena su na Srbiju, tako da je Crna
Gora ostala u vakuumu. A na takničenjima, kojih je Dušan bio željan,
treba predstavljati nekoga.
I, napokon, zajedno sa poznatim nekadašnjim crnogorskim atletičarem,
Podgoričaninom Momčilom Vujovićem, i drugima, 13. maja prošle godine
osnovan je Paraolimpijski komitet Crne Gore. Vujović je postao
predsjednik, a Dragović generalni sekretar.
»Podijelili smo posao. On komunicira sa našim institucijama, a ja
sam preuzeo komunikaciju sa Međunarodnim paraolimpijskim komitetom.«
Ove godine, 9. februara, provizorno su primljeni u paraolimpijsku
porodicu.
Zvanični prijem biće na sjednici generalne skupštine Međunarodnog
paraolimpijskog komiteta, koja se ne održava godišnje, kao kod
Međunarodnog olimpijskog komiteta, već na svake dvije godine.
Sledeča generalna skupština je zakazana za 2009. U svakom slučaju,
Crnogorcima je odobreno učešće na Paraolimpijskim igrama u Pekingu.
»Poslao sam zahtjev za vajd kartu, ali jurim normu«, kaže Dušan.
U posljednje vrijeme ide sa turnira na turnir. Bio je u Holandiji i
Švedskoj, čekaju ga Belgija, Češka, Slovačka, na kraju i
kvalifikacioni turnir u Pekingu.
U Holandiji je osvojio tri prva mjesta - na 50 slobodno, 100 m
slobodno i 100 m mješovito, a u Švedskoj dva druga – na 100 m
slobodno i 50 m slobodno. Međutim, plivalo se na kratkim bazenima, a
rezultati u njima ne priznaju se za paraolimpijske kvalifikacije.
»Norma je i stvar sreće. Uvijek idem sam na takmičenja, što je
psihički veoma teško.«
Zahtjev za dobijanje vajd karte rješavaće se u aprilu.
Dušan je skroman i ne trudi se da se o njemu mnogo piše.
»Ali, klinci u Crnoj Gori treba što više da se bave sportom, svi oni
koji mogu. To bi bilo od izuzetnog značaja,« kaže naš sagovornik.
Učešću na Paraolimpijskim igrama u Pekingu nada se još jedan
Budvanin, takođe plivač, Marko Ljubanović. On, je, međutim, u drugoj
kategoriji invaliditeta, težoj od Dušanove, tako da jedan drugom
nisu konkurencija.
A za sve što je postigao, naš gost ima veliku podršku porodice,
roditelja, supruge i svoje dvije djevojčice, od sedam i od pet
godina.
|
